Osnovna škola "Tučepi"

          Nakon četverosatnog leta s presjedanjem u Štokholmu, sletjeli smo u Umeu, grad na sjeveroistoku Švedske. Za sve nas ovo je bilo iznimno iskustvo: biti na tako prekrasnom i mirnom dijelu Europe – svega 400 km od Arktičkog kruga. Iz Dalmacije smo donijeli lijepo, sunčano vrijeme i mogućnost uživanja u ljepotama Laponije u kratkim rukavima. Vrlo brzo smo naučili da se ovdeje vrijeme brzo mijenja: u svega nekoliko minuta sunčano, ali hladno vrijeme mogu zamijeniti olujni oblaci, krupne pahulje i ledeni vjetar, tako da smo nakon nekoliko prvih, relativno toplih dana na sebi imali gotovo svu odjeću koju smo donijeli, jer je vjetar koji puše sa Sjevernog pola nešto što se teško može ignorirati. Vodili smo se narodnom mudrošću ovog kraja: „Nema lošeg vremena - samo loše odabrane odjeće!”

           Cilj projektnog sastanka bio je dogovor oko budućih aktivnosti: izrada kalendara za 2014., prikupljanje sažetaka bajki iz svih partnerskih zemalja, priprema rječnika sa „bajkovitom“ terminologijom; te nekoliko praktičnih radionica na kojima smo uvježbavali rad na zajedničkoj web stranici, kao i popunjavanje obimne projektne dokumentacije i obaveza prema EU,  Programu za cjeloživatno učenje, AMPEU i Comeniusu, koji u potpunosti financiraju ovaj projekt.

          Osim brojnih radionica, imali smo se priliku upoznati i sa švedskim školskim sustavom, kao i  tužnom činjenicom kako se, odlukom lokalnih uprava, koje su vlasnici osnovnih škola u Švedskoj, učenici iz malih osnovnih škola preseljavaju u veće škole u velikim gradovima, tako da male škole postupno nestaju. Taj je proces uvjetovao i iseljavanje stanovnika iz malih mjesta. Sve se to upravo sada događa u ovom prekrasnom malom mjestu Fredrika: crvene drvene kućice većinom su prazne, dok je broj učenika u svega par godina smanjen na svega 3. Bilo nam je jako teško gledati ovu predivnu, nezamislivo bogato opremljenu školu, kako zjapi prazna, dok mi u Tučepima, radimo u tri smjene i možemo samo sanjati o kabinetima koji su opremljeni poput znanstvenih instituta. Osobito smo bili fascinirani praktičnom nastavom koja je obavezna u švedskim osnovnim školama: i dječaci i djevojčice uče izrađivati predmete od drveta i metala u bogato opremljenim radionicama, tkati, šiti na šivaćoj mašini, peglati, prati rublje; te kuhati i brinuti se o domaćinstvu u savršeno opremljenoj kuhinji. Sve su prostorije i radionice za praktičnu nastavu jako prostrane i na žalost, prazne, tako da bi bilo odlično kada bismo naše učenike mogli preseliti u ovu školu – san svakog učitelja!

         Naši su nas domaćini upoznali i sa tradicijom i običajima ovoga kraja: i mi smo pekli tanki švedski kruh i kušali iznimno ukusna tradicionalna jela. Uočili smo da se ljudi jako zdravo hrane: jedu puno arktičke ribe, voća, jako puno salata u svim mogućim kombinacijama i dosta integralnog kruha. Kušali smo i brojne šumske plodove, osobito bobice koje rastu samo u ovim krajevima, a koje dolaze brati ljudi iz gotovo cijelog svijeta. Ostali smo osupnuti činjenicom da je u ovom kraju podignut najveći budistički hram u Europi – za brojne berače šumskih bobica iz daleke Azije. Primijetili smo da su ljudi, iako većinom protestanti, iznimno tolerantni prema ljudima druge vjeroispovijesti, te nije neobično da se katolici, luterani i mnogi drugi dođu pomoliti u protestantsku crkvu i sudjelovati u njihovim obredima – kao i obrnuto.

Imali smo priliku posjetiti farmu sobova i nordijski ZOO, te ponešto naučiti o životinjama koje žive na dalekom sjeveru. Kako je ovaj kraj prebogat šumom, posjetili smo i šumarski muzej i saznali kako su nekoć ljudi teško radili i preživljavali eksploatirajući šumu i bogatstva koja ona nudi. Posjetili smo i zaposlenike firme koja savjetuje vlasnike šuma i pomaže im održavati ih. Domaćini su nam omogućili da se i sami okušamo u upravljanju modernim strojevima koji, navođeni GPS-om, određuju koje stablo treba posjeći, čiste ga od grana i sijeku na optimalnu duljinu – sve u tren oka! Šveđani vole svoje šume: prorjeđuju suvišna stabla pazeći da ne poremete ekosistem, lovom reguliraju broj sobova koji svojim jesenskim aktivnostima jako oštećuju drveće. Učenici uče praviti drvene kućice u šumi i tamo provoditi slobodne trenutke, ali i uče kako paziti na urednost i čistoću: kako šume, tako i brojnih jezera u njima. Naučili smo i ponešto o njihovoj glazbenoj i folklornoj tradiciji, običajima i suživotu sa Laponcima. Posebno nam se svidio njihov stil života: ljudi u ovom dijelu Europe rade puno, ali i znaju uživati: imaju prostrane i iznimno udobne domove, velika imanja koja su uvijek savršeno opremljena, uređena i uredna; puno vremena provode u prirodi, šetnji, lovu i ribolovu, putovanjima. Iznimno su načitani i svi redom govore odličan engleski, kao i još pokoji strani jezik.

Posjet sjeveru Švedske bio je višestruko koristan: puno smo toga naučili, učvrstili veze među partnerima, ali i uspostavili brojne nove kontakte. Rodile su se i ideje za neke nove projekte…u svakom slučaju ovo je bilo jedno novo, nezaboravno iskustvo i veliki poticaj za još bolji i kvalitetniji rad.

Izuzetno smo zahvalni našim domaćinima, učiteljima sa sjevera Švedske, iz malog mjesta Fredrika, koji su nam otvorili vrata svojih domova i svojega srca, te nam se dopustili osvjedočiti kako tamo daleko, na hladnom sjeveru žive dragi i topli ljudi čija je zemlja prostrana i čista baš kao i njihova duša.