Osnovna škola "Tučepi"

Naša škola, njeni učenici i učitelji su sve učinili i dali od sebe da se taj dan posebno svečano obilježi za vrijeme nastave, kroz razgovor i uređivanje panoa u učionicama, po hodnicima te posebno stalkom i stolom sa prigodnim tekstom, crtežima, svijećama, cvijećem, vukovarskom golubicom, knjigama sa fotografijama i zastavom.

Međutim, ono što je uslijedilo navečer u organizaciji naše vjeroučiteljice Marine je bilo iznad svih očekivanja. Taj događaj će nam ostati trajno u sjećanju.

U Tučepima na lučici, uz fontanu i svjetla lampiona našli su se svi koji su mogli doći: učenici, učitelji, fra Nediljko, branitelji, mladi i stari. Svi oni došli su odati počast žrtvi bez usporedbe, zahvaliti braniteljima i svima onima koji su nas zadužili za ono što danas imamo. Svečano i dostojanstveno, onako kako i dolikuje toj prigodi, izmjenjivala se glazba i riječ. Voditeljsku riječ uputila je naša vjeroučiteljica Marina; učenici 5.,6. i 7. razreda recitirali su pjesme Domovini; pod vodstvom učitelja Marina školski zbor je otpjevao pjesmu Mojoj lijepoj; klapa Marina je otpjevala himnu i Croatio, iz duše te jubin, a Romana Lalić Pejković pjesme Ljubim te do bola i Dajem ti srce; učiteljica Sanja je pročitala pjesmu Pismo poginulog ratnika, a knjižničarka Brigita pjesmu Majka gardiste. Na samom kraju svima se je obratio branitelj domovinskog rata Ivo Pašalić, a fra Nediljko izmolio molitvu za poginule hrvatske branitelje i sve one koji su svoj život položili na oltar domovine.

 I ovom prigodom udruga Kredenca se je pridružila prigodnom prodajom lampiona u humanitarne svrhe. Tako lijepo i posebno je bilo vidjeti upaljene svijeće i lampiona oko fontane, na prozorima kuća, po cijeloj dužini glavne prometnice. Tučepi vole i osjećaju.

Koliko trebaš biti čovjek koji bi

razumio,

volio,

poštivao,

suosjećao,

suzu pustio,

riječi izgovorio!

Vukovar i Škabrnja.

Tako bliski u svemu, tako ranjeni.

 Nijema bol za izgubljenim djetinjstvom i mladošću,

za najljepšim godinama,

za svime čemu su čeznuli

 i u što su nade svoje polagali.

Brigita Mravičić