Srijeda je osvanula neočekivano bijela. Školsko dvorište dočekalo je učenike pokriveno snježnim pokrivačem. Radosti nije bilo kraja posebice kad su učenici dobili slobodno vrijeme za grudanje. Uskoro je sve bilo prepuno tragova dječjih nogu, a od smijeha i vike odzvanjalo je  dvorište. Iako su ruke bile crvene od hladnoće, obrazi se rumenjeli, a noge promrzle, teška srca ušlo se u tople učionice. Snijeg se nastavilo gledati kroz prozor u nadi da će još malo potrajati i zadržati se. Ipak je prava rijetkost vidjeti snijeg u Tučepima.