Teta Rajka je rođena u Tučepima gdje je pohađala osnovnu školu. U to vrijeme naše mjesto je  bilo jako siromašno i ljudi su živjeli od mora, masline i vinove loze. Obitelji su bile brojne pa se je često bilo teško prehraniti. To nam se danas čini tako dalekim i nevjerojatnim. Sve to ostavlja traga na našu tetu Rajku i ona u poznim godinama uzima malu bilježnicu i olovku u ruke pa počinje zapisivati pjesme koje su ujedno pričice, vjerni prikaz života tadašnjega čovjeka, osobito žene. Ne samo da ona piše, već i pomalo oslikava tadašnji život kako se ne bi zaboravilo. U svemu tome, u brojnim pjesmama svoje je mjesto našla i ljubav, osjećaji, ljepota našega mjesta kojemu se ne prestaje diviti i kojega voli svim svojim srcem. Njen trud su prepoznali i nagradili u našoj općini Tučepi pa su joj tako tiskali četiri knjige:  Sjećanja, 2002. g., Ime mi je pisma, iz 2005.; More na dlanu mome 2008. g. i Ljubavne priče duše moje iz 2011. godine.

Učenici o teti Rajki…

Teta Rajka mi se jako svidjela. Duhovita je, osjećajna i vesela žena. Bilo mi je ugodno slušati je kako priča o svome djetinjstvu. Čak je i zaplakala od sreće pjevajući pjesmu „Ružo moja crvena“. Željela bih da nas uskoro opet posjeti.

                                                    Klara Šimić, 3.r.

Teta Rajka nam je došla u školu. Pričala je o svojoj prošlosti. Ante i Ivan su samo za nju odsvirali „Ružo moja crvena“. Bila je jako sretna. Otpjevala nam je dvije pjesme i bilo je zabavno.

Antonio Alilović, 3.r.

Svidio mi se susret s tetom Rajkom. Svidjelo mi se kako starija gospođa može onako lijepo crtati i pisati.

 Petra Šimić, 3.r.

Teta Rajka pisme piše,

o sebi i svojoj prošlosti.

Voli pivat, voli plesat,

čak i slikat lipo znade.

                                       Ana Šimić, 3.r.    

Teta Rajka je jako duhovita i nadarena žena. Bili smo jako sretni što je došla. Čitala nam je neke svoje pjesme i pokazala i svoje crteže, pričala nam o svom životu. U učionici je bio i 4. razred i imali smo puno pitanja. Za tetu Rajku smo priredili i nekoliko iznenađenja. Svima nama se najviše svidjelo kada su Ante i Ivan iz 4.r. svirali harmoniku i gitaru. Ante je odsvirao pjesmu „Kad si bila mala Mare“ i „Majko stara“, a teta Rajka je zapjevala i zaplesala. Baš je dobro pjevala! Čak su joj odsvirali i njezinu najdražu pjesmu „Ružo moja crvena“. Odrecitirali smo dvije njezine pjesme. Ona je zaplakala od radosti. Tada smo se svi zajedno slikali i tako je završio naš školski sat. Teta Rajka nam se jako svidjela i jedva čekamo sljedeći susret s njom!

 Lucija Pejković, 3.r.

Danas nam je u goste došla jedna zanimljiva, inteligentna i zabavna pjesnikinja. Njeno ime je Rajka. Ona isto tako i lijepo crta. Kad nam je došla u školu i počela pjevati, odmah su svi znali da ona pjeva, pleše i crta iz srca. Naši Ante Tomaš i Ivan Ostojić odsvirali su i otpjevali njenu najdražu pjesmu "Ružo moja crvena", a naša učiteljica Tamara poklonila joj je crvenu ružu. Teta Rajka je stvarno divna osoba koja će svakoga oduševiti svojim glasom, crtežima i plesom. Pričala nam je i o svome djetinjstvu koje je bilo jako zanimljivo.

Jako smo zahvalni teti Rajki što je odvojila malo svoga vremena za nas. Isto tako smo zahvalni i našoj učiteljici i teti Brigiti koje su nam omogućile taj divni susret.

Nadam se da će nas opet posjetiti!

 Leticia Sušac, 4.r.

Učenički radovi inspirirani susretom …

Bura u Dalmaciji

Bura moja lipa

More si uzburkala

Još samo fali

Miris riba mali

Bura maestral jugo

Ko god da jesi

Nemoj mi srdele uzet

Kako se zoveš ti

To ćeš uvik tajiti

O buro moja lipa

Odnesi me sa svita!

                                   Filip Tomaš, 4.r.

Bura

Bura puše

Kuće se ruše

Bura se dere

More plažu pere

Bura galami

Dolazi tsunami!

                            Denis Šarić, 4.r.

Nevera na moru

Mali kaić u neveri plovi

Vraća se doma

Priko bovi.

Žena sa lumbrelom

Na mulu čeka

Nosi kabanicu

I žmul prošeka.

Ošle dvi tri naranče

Iz babina vrta

Dođe poštar

Uvatila ga muka.

Teta Nede Lanu čuva

Ujko Marin ide kruva.

Mala Ane se dere,

Dok joj kiša gaće pere!

                                          Lara Ševelj, 4.r.

Nevera na moru

Nevera na moru

Savija se u valove

Na dnu mi prozora

Puše bura

Soba mi ispunjena vjetrom

I njegovim šumom

Sviće dan

Galebovi mi pivaju pismu

O sinoćnjoj neveri

                                  Antea Sertić, 4.r.

Noćas bura puše

Noćas se bura

Njiše na žalu

Pravi valove

Na modrome dlanu

Pleše svoj ples

I puše šuše

Dok ne dođe dan

A onda odma

Legne u san

                 Morena Biuk,  4.r.

Bura na moru

Mjesečina na nebu stoji,

Dok brodica ribu broji.

Bura njiše maslinove grane,

Dok kiša polijeva moje rame.

More o hladnoći piše,

Dok mama kolijevku njiše.

Ribe mi tajne šapuću,

Dok u zlatnoj mreži srca moga skakuću.

Bura svoje hladne ruke pruža,

Dok ja sjedim u vrtu punom ruža.

                                                       Paulina Čobrnić, 4.r.

Nevera na moru

Jutros bura

More baca

Na sve strane

Po glavi mi bura

Puše

Cili dan

Zove me

Mami me

Van

U moru

Potonem

U dugi san

                     Oliver Babić, 4.r.

Pjesme  tete Rajke koje su čitali učenici:   

Škola

Sjećam se dobro

mojih veselih

školskih dana:

vike, cike i igranja,

šarene torbice i spužvice

za brisanje slova.

Učila sam i pisala

svaki dan

nešto nova.

Sjećam se mog razreda,

mojih školskih klupa,

učitelja sa šibom u ruci,

zelenoga pruta,

moje male čitanke,

pune priča i štiva i crtanke

što mi je najdraža bila.

Crtala sam i pisala

s mojim školskim drugovima

vesele školske dane sprovodila.

Tučepi

Oj, Tučepi moje misto malo,

u tebi je bilo žalo.

Plavo more udara u stine,

galebovi lete u visine.

Kad bura puše,

masline tvoje zelene

svija ih do zemlje,

i nosi zeleno lišće

na sve strane

i smete ih na puteljke

moje male.

Puteljke moje male

i pristave do grane

gdje sam se nekada penjala

da bih masline obrala.

Lipa je moja Tučep,

moje rodno misto.

Kad sam u školu išla,

svaki sam kamen prišla:

od Kraja do Sela

kroz masline zelene

dica su na piske igrali.

Lipi su bili

moji školski dani

kad smo se mi

igrali po travi.

Torbica šarena

na ramenu,

pločica puna crta i slova.

Učila sam i pisala

da bih naučila

nešto nova.

U Tučepi borovi zeleni.

Kad bura puše,

sve se grane njišu

o djetinjstvu mome,

uspomene pišu.

Brodice što po moru plove,

sjećaju me na mladost moju.

Mjesečina na more je pala

i brodicu malu svjetlom obasjala.