Toplim i srdačnim riječima zborile su o njemu naša ravnateljica Lolita Pašalić i učiteljica Sanja Nizić koja je naglasila da bi sa njegovim ulaskom u razred i zbornicu u mnogim srcima nastala nježna rima – odnosno da bi oživio riječi naše školske himne jer sa njim ljubav u školi dom svoj ima.

Tako je i učiteljica Tamara uz glazbenu pratnju učitelja Marina otpjevala iz srca našu lijepu pjesmu, himnu škole - Izvor radosti.

Ali, tu glazbi i riječima nije bio kraj. Nastavio se uz sviranje na klaviru naše drage učiteljice Mirele i uz divnu pjesmu Fala koju su svi nazočni pjevušili. U tako više nego ugodnoj atmosferi, uživali smo u domaćim specijalitetima našeg Zvonke i njegove drage supruge Nade. Tom prigodom u znak zahvalnosti za dane provedene u našoj školi poklonili smo mu umjetničku sliku, cvijeće i album fotografija - sjećanja na zajedničke trenutke sa divnim i duhovitim učiteljem.

I mi njegove kolege, ali i učenici pamtit ćemo ga samo po dobru. Dobar i vedar čovjek i učitelj, dragi kolega i prijatelj koji je godine života posvetio djeci želeći im prenijeti znanje koje donio sa sobom u naše krajeve u ono ratno vrijeme prije dvadesetak godina…

Uvijek nasmijan i raspoložen u našu je zbornicu unosio vedrinu i šale. Zbog svega mu možemo reći jedno veliko HVALA. Želimo mu da tako i dalje nastavi te da mu svi budući dani mirovine budu ispunjeni vedrinom i smijehom.